Balkan.Boy - Extreme Underground

petak, 11.12.2009.

Spešl anaunsment...

Sa radom je krenuo novi blog te vas sve pozivam da bacite oko tu i tamo jer je riječ o projektu koji ima potencijala, a i materijala da bude aktivan slijedeće dvije godine (uz osvježavanja svakih par dana na što se kao urednik obvezujem).



Nadam se da ćete prepoznat vrijednost get-a-lajfaštva i manitluka koje će vam pružiti ovaj novi blog. Trle (protagonist novog bloga) to uistinu zaslužuje jer će vjerujem uskoro postati planetarno popularna ličnost i idol mnogih.

Inače blog nije izmišljotina već su svi likovi stvarni.

Bujrum....party

Trle Mafija, čovjek koji vlada ljubuškim podzemljem. Njegov život i dugovječna ljubavna veza sa prelijepom konobaricom Marijanom, sve njegove pobjede i porazi, mračne tajne i neuvjetovana ljubav prema ženama.
Romeo i Julia im nisu ni do potkoljenice.

- 11:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.07.2009.

Film za WHFEST

Film koji je na West Hercegovina Festu 2008. u Širokom Brijegu osvojio 3. mjesto *** Get * a * lajf ***




- 12:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2008.

Proljetni fejslifting (pimp-maj-rajd)

U jednom gradu tri dječaka su se često zajedno igrala i bili naaajbolji prijatelji na svijetu.
Jednog lijepog sunčanog dana dogodilo se nešto što će im zasigurno još više učvrstiti prijateljstvo...



Naime, prvi dječak je imao bojice, drugi dječak je imao ideju, a trećeg dječaka nije bilo kući...

Treći dječak je bio jaaaako dobar prema njima pa su ga oni htjeli iznenaditi nečim posebnim.
Odlučili su da mu napimpaju rajd prije nego li se on vrati kući.
Tretman koji je njegovog limenog ljubimca pretvorio u super-mega-fensi-ultra-mega-kul zvijer je bio brz i efikasan.

*************Od sveg srca su htjeli da nađe svoju srodnu dušu*************
Image Hosted by ImageShack.us



******************Znali su on jednostavno obožava proljeće******************
Image Hosted by ImageShack.us


************Da je njegov omiljeni ljubimac svinja po imenu Skarat************
Image Hosted by ImageShack.us


******************I da je priroda ono što ga uistinu ispunjava...***************
Image Hosted by ImageShack.us


Treći dječak je bio presretan kad se vratio kući i čvrsto obećao da im ovo nikad neće zaboraviti! thumbup

wave

*hvala aarsla, hvala cimeru...

- 03:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.03.2008.

Kada dernek utihne...

Bio sam ugledan pripadnik Gallus Domesticus vrste.
U selu sam slovio kao borben pijevac izrazitih glasovnih mogućnosti.
Ujutro precizan k'o švicarski sat, uvečer brižni čuvar, straža svog harema.



Imao sam sreću da me hrane kvalitetnim koncentratom i domaćim kupusom koji je rastao tik uz kokošinjac pa sam znao da ću dugo živjeti. Do sad sam preživio tri snijega i jednu selidbu tako da sam mislio da nema razloga za zabrinutost sve dok su moje podanice brižno čeprkale po posjedu koji mi je gazda predao na raspolaganje.

Prosječni dnevni output kokošinjca od 15 jaja prve kvalitete za koji sam i sam zaslužan kao plodan i potentan stvarao je komšijsko-kokošju ljubomoru. Naime, nedavno je susjedni kokošinjac spremao desant ne bi li destabilizirao naše redove ali nisu znali da je vinograd kroz koji su morali proći do nas polijevan galicom. Nisu ni stigli do nas, a već ih je pola pokrepalo tako da smo ostali najefikasniji i najrentabiliji kokošinjac u regiji.

Sigurno se pitate se kako znam toliko o ekonomiji. Gazdin najmlađi sin Pero je uvijek učio naglas kroz otvoren prozor pa sam nešto uhvatio od njega...Nisam vam ja tamo neki neobrazovani krkanski pijevac, već načitan, obrazovan i cijepljen čak. Nego, tko zna do kad bi ova idila potrajala da se jednog dana preda mnom nije pojavio čovjek koji liči na gazdu, premda mnogo mlađi. Nisam mu pridavao puno pozornosti ali me začudilo zašto baš on dolazi sa svojim prijateljem u moj kokošinjac nakon svih ovih godina.

Bili su dobro raspoloženi i činilo mi se da sam im bio jako zanimljiv. Nisam bio presretan. Čisto iz razloga jer mi hranu nisu donijeli, a i moje podanice su bile uplašene novim licima. Otišli su nakon nekog vremena, a naša mala zajednica je spremno dočekala gazdinu večeru. Sutradan sam obavio dužnost i probudio svoj dio sela. Komšije su već odavno shvatile da sam ja bolji od njihovog pijevca pa su ga vjerojatno protjerali jer ga nisam čuo od prošle zime.

Bilo je neuobičajeno tiho i začudilo me što gazda ne dolazi po jaja to jutro, a niti se čuo njegov bager s kojim svako jutro ide na posao. Odjednom se začula nekakva buka koja nije prestajala, a pred kokošinjcom su se pojavila ona dvojica od jučer. Imali su lijep veliki štap sa krpom pa sam pomislio da bi mogli pokriti dio kokošinjca odakle dolaze vrapci i jedu našu hranu. Kako sam se samo grdno prevario...

Jedan od njih je ušao u kokošinjac pokušao me uhvatiti na što sam ga ošinuo krilom dva tri puta ne bježeći u zaklon. Nisam htio ispati kukavica pred podanicama, ali me ipak uspio ščepati te me okrenuo naglavačke i privezao na štap koji su, ako se dobro sjećam, zvali barjak.


Image and video hosting by TinyPic



Nije bilo dobro i osjetio sam da bi mogao završiti tragično, baš kao Maruška i Kujuša, moje dvije bivše podanice koje su završile u loncu. Bar mi je tako rekao lokalni mačak koji je, navodno, omastio svoj brk njihovim mesom. Bio sam svjestan da se još nije dogodilo to da je kokoš vraćena nakon što ju je čovjek odveo iz kokošinjca, ali nisam htio vjerovati mačku.
Zavezan za barjak po prvi put u životu sam se osjećao bespomoćno, da bi me odveli pred oduševljenu masu koja me dočekala ispred kuće. Bio sam zbunjen, činilo se da svi kliču meni.

Prvo su rekli da idu kupovat mladu pa sam mislio da je to nešto onako kao kad nas kao male piliće prodaju na pijaci. Jedna mlada cura je izašla iz kuće u bijeloj haljini ali je u stomaku imala nešto što nisam prije vidio kod ljudi pa sam pretpostavio da će uskoro snijesti jaje.

S druge strane može biti da se dobro najela prije puta, ali valjda je i to dio tog ljudskog običaja. Barjak su postavili na auto i ja sam bio vođa kolone. To je trebao biti dobar znak. Nisam mazohist ali sam se prvi put u životu osjećao kao ptica, premda mi nije bilo previše ugodno kad me vjetar šibao po krijesti. Vozili smo se jedno vrijeme u dugoj koloni, na opće oduševljenje prolaznika koji su mi mahali. Znam da sam bio dobar i odan pijevac cijeloga života, ali nisam ni sanjati mogao da će me toliko ljudi dočekati i prepoznati.

Stali smo pred onu veliku građevinu sa križom i zvonom koju sam mogao vidjeti iz svog kokošinjca. Svi su otišli unutra, a ja sam ostao sam... Tišina... Neko vrijeme sam proveo tu razmišljajući o tome što sam ja tu i zbog čega me žele na toj nekakvoj proslavi. Nisam shvatio bit, a i nedostajale su mi moje podanice. Krv mi se slila u glavu i pao sam u nesvijest...

Probudili su me pucnjevi. Odavno nisam čuo tako nešto. Prestrašen sam mahao krilima i trzao se ne bi li pokušao pobjeći, ali uzalud.

Onaj prijatelj od gazdinog malog je držao pušku i pucao u mom pravcu, srećom neuspješno. Vikali su mu: „Ajde Joze, pogodi ga đava mu sriću odnija!“ Onda je Joze uhvatio barjak i počeo mahati sve dok mi se nije zamantalo i opet sam izgubio svijest.

Glad, žeđ i buka mi nisu toliko smetali koliko činjenica da sam bespomoćan i da svako malo neko dijete dođe pred mene i pogodi me kamenom. Pokazao bi im ja ko je glavni da me odvežu i spuste na zemlju. Došao sam k sebi kad je počela padati kiša. Bio sam vani u kutu pred ulazom neke dvorane i krajičkom oka promatrao šta se događa. Svi su bili veseli i pjevali unutra, a mene su ostavili da kisnem. Ne daj bože da dobijem onu ptičju gripu o kojoj se priča u zadnje vrijeme. Sad mi stvarno nije ništa bilo jasno, jutros sam bio zvijezda, a sad su me već zaboravili.

Kroz prozor sam mogao vidjeti masu ljudi koja se prvo nažderala i onda su svi išli plesat.

Ne znam, al nije im to baš bilo pametno jer mi kad se najedemo u kokošinjcu onda ti nije ni do čega a kamoli blesanja i plesanja. Cura u bijelom im je, nakon što su se svi preznojili, dala ručnika i čarapa. Lijepo od nje što se tako brine za svoje uznojne goste kojima valjda smrde noge.

Nakon par sati vanka su izašli gazdin mali i Joze pričajući o nekim lokalnom tajkunima, šta god to bilo, i kako je dobro što su ih pozvali u svatove jer će bit više para u jabuci.

Jabuka, neki tajkuni, pare? Kakve to ima veze, sigurno haluciniram. Onda je počela neka svađa između njih oko para za cvijet... Kakav sad cvijet? Eno u mene ispred kokošinjca cvijeća koliko hoćeš pa se ni jedna kokoš nije svađala oko toga kad bi nas gazda pustio vani. A i nemaju se brate zašto svađat kad cvijeće baš i nije ukusno.

Joze je rekao nešto u smislu da pare trebaju ići njegovoj rodici jer je ona kitila svatove, a gazdin mali je odvratio da da će on sve sebi jamit. Onda je gazdin mali uzeo barjak i bacio ga na Jozu. Joze se izmaknuo, a barjak i ja smo lupili u zid.

Nakon par trenutaka sam došao k sebi i vidio da se šnjura nekim čudom odvezala. Ponovno sam bio slobodan! Gledajući njih dvojicu u klinču zastao sam i upravo ta slika me podsjetila na jedan blistavi trenutak u mojoj karijeri.

Davno je to bilo kad sam svojio nagradu za najborbenijeg pijevca Donjih Radišića nakon što sam u finalu pobjedio favoriziranog Kršonju. Dok su jedan drugog mlatili i čupali pobjegao sam u obližnji krmetar sa nadom da će me ujutro vlasnik krmetara prepoznati i vratiti gazdi.

Skupio sam se kut i počeo razmišljati o današnjem danu. Shvatio sam da koliko god ja bio omiljen, slavan i mudar da i nisam željan derneka.

Zar nije ljepše uzet list zelenog kupusa u društvu Stenuše i njene sestre Paluše uz zalazak sunca i dvije tri gujine za desert. Kasnije se malo proprpat u ćoši i svi na spavanje. Bez buke, barjaka, tajkuna i jabuke. Jer kada dernek jednom utihne svima dođe u glavu da bi možda bilo bolje da su ostali kući uz svoje najdraže....

Ah ti ljudi, stvarno ne znaju uživati...

napomena: Tekst je objavljen u Mom Kamenu br.20 i portalu Poskok.info


- 11:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 16.11.2007.

Kmisarke - mit ili stvarnost

Fenomen kmisarstva, kmisarenja i kmisarlučenja već poodavno vlada našim kršnim kršem, a sljedbenice i sljedbenike ovog bujajućeg pokreta susrećem na svakom koraku.

Da ovo nije samo tek puki mit ili legenda uvjerio sam se bezbroj puta te sam stoga neinformiranim radnim masama odlučio obznaniti sve skrivene tajne, tajne rituale ove naizgled neprimjetne subkulture.

Leži li kmisar(ka) u vama ili pored vas, sami prosudite...

Kratku definiciju pojma „kmisarka“ nemoguće je dati premda sam ovaj fenomen sustavno proučavao godinama te bivao verbalno razapinjan u pomodnim ženskim grupacijama zbog ustrajanja da se suprostavim kmisarluku kao takvom.
Odlučio sam ipak, lud i hrabar koliko to samo čovjek može bit, bazirati se na kmisarke povrh kmisara jer je ženska populacija više naklonjena ovoj nekulturi ponašanja i življenja. Distinkciju između dva pojma tj. misarki i kmisarki ću pokušati obrazložiti na nekoliko primjera.


Misarka je praktična vjernica, pobožna žena, trećeredašica, djevojka koja revno i redovno pohodi mise, dakle, izvedenica od riječi misa što bi prema tome značilo da su to cure/žene/djevojke koje pohode misna slavlja. One, reklo bi se, iskreno i jednostavno, vjeruju i žive punim srcem.
Međutim, to opet ne mora biti pravilo. Ona koja ide svake nedjelje (ili svaki dan) na misu ne može se smatrati misarkom te ovaj pokazatelj nije precizan u definiranju pojma iako može biti vodilja i jedan od elemenata koji ukazuje na misarstvo.
Atributi koji pristaju iskonskim misarkama su – čedna, tradicionalna, ponizna, lojalna, bogobojazna, niskog stupnja grešnosti te vrijedna mlada dama koja doprinosi zajednici, a s druge strane u koraku s vremenom; te ne toliko konzervativna koliko bi mnogi na prvi mah pomislili.



Zapravo, sama institucija misarke počiva na načelima koja su hvale vrijedna te su rijetke dostojne da ponesu lentu prave misarke i uđu u sestrinstvo koje bi u dalekoj budućnosti moglo biti jače od mormonske zajednice. Ipak, da sve nije tako bajno pobrinule su se struje zbog kojih je i ovaj tekst načinjen, a to su kmisarke i misarke-ekstremisti - dvije poluskrivene skupine koje odskaču u svakom pogledu te sustavno blate ugled autohtone misarske zajednice u Hercegovini a i šire.


Image Hosted by ImageShack.us


Kmisarke ilitiga kvazi-misarke, koriste se elementima misarstva samo kako bi prikrile pravu sliku o sebi. Ciccolina im nije ravna u seksualnim perverzijama, a izlasci i zabave često im se pretvoraju u one-night-stand, da bi se već ujutro na misi zornici s vidnim podočnjacima krstile svetom vodicom, skrivajući pri tome ugrize na vratu, puderom i rolkama. Spokoj i nevini pogled u pod zapravo je krinka od sinoćnjeg bogatanja uz žestu i marlboro. Transformacija sa zalaskom sunca fascinirala bi i redatelja Underworlda. Ovdje ne dolazi samo do fizičkih već i psiholoških promjena pojedinca te je na osnovu nekih postupaka teško povjerovati da se radi o istoj osobi. Sigmund Freud se vjerojatno okreće u grobu jer ni on nije mogao predvidjeti nastanak ovakve subkulture.
Iako je "skromna i ponizna", kmisarka ima "dečka" bez kojeg ne može zamisliti život. Ne, to što je on godište njenog oca joj apsolutno ne smeta, a crvena Testarossa u vrijednosti pristojnog stana u središtu Zagreba nije ju privukla – oni se uistinu vole. Volonterka, koja dragovoljno obavlja poslove za širu zajednicu muške populacije, manualan radnik ali i dobrih oralnih mogućnosti, u sitne sate ostavit će vas bez daha. Lojalna ne jednom već mnogima, ali u isto vrijeme bezgrešna jer se, na sreću, ispovjeda barem jednom mjesečno.


Druga subkultura koja se češe o misarstvo iako s njim nema većih dodirnih točaka su misarke-ekstremistkinje. Džihad na naš katolički način. Odred je to zakopčanih do grla, vječito nenasmijanih, debelih obrva i dlakavih podnosnica u potrazi za srodnom neiskvarenom dušom koja bi ih u potpunosti razumjela.
Seks je čisto reproduktivne naravi i ne konzumira se prije braka a i u braku samo kad dođe poziv s Neba. Asocijalne su sa širom društvenom masom i konzervativne do srži te neupućene u društvena događanja. Od agresivnih ninja-djevica iz pokreta Mladih muslimanki razlikuje ih jedino feredža.


Osim Istočnog, one su imale sreću biti lišene i zapadnog grijeha. Nezatrovane humorom Jerry Seinfelda, Cosmopolitanom, čipkastim grudnjacima i vrućim hlačicama najveći domet tehnologije biva im korištenje daljinskog upravljača. Ignoriranje ove samodestruktivne utopijske zajednice nužna je potreba i realna reakcija da bi se institucija plave misarske krvi održala na životu.
Ponekad je u životu teško naći mjeru, ali dvoličnost i ekstremizam u nekim pogledima to zasigurno zahtjevaju. Svi mi imamo ugrađen mehanizam kojim pokušavamo predstaviti sebe u što boljem svjetlu što je i normalno, ali pokušavati biti misar/ka bez pokrića je uvreda svim pravim misarima/kama.


Ovim putem javno apeliram na sve one koje nisu istinske misarke da već jednom skinu maske ne zbog nas nego zbog njih samih. Nama su smiješne odavno. Brkate ekstremistkinje opet molim da se trgnu i za početak barem pročupaju obrve jer filozofija tipa : "Ako u cilju kontracepcije moj muž svrši van mene uskraćuje i moj vrhunac!" dovoljno govori o kamenom dobu u njihovim glavama, a da ne govorim o paučini na njihovim minđama....


Nismo mi Spidermani jebo te!

Slobo / Poskok.info

- 14:37 - Komentari (10) - Isprintaj - #

srijeda, 17.10.2007.

Od lovca do lovine...

Došlo je vrijeme sustavnog terora nad muškarcima. Uvriježeno mišljenje o muškarcima kao seksulnim predatorima ne samo da je pogrešno već skriva i mnoge zamke iza kojih se kriju današnje emancipiruše.




Neki brakovi izgledaju idilično. Na prvi pogled. Vrući ljetni dan, a on zalijeva zeleni travnjak ispred obiteljske kuće. Žena se igra sa dječicom u novom bazenu, a pas lijeno leži u hladu ispruženog jezika čekajući svoju porciju hrane.
On okreće crijevo prema njima i polijeva ih hladnom vodom. Svi se smiju, a djeca razdragano bacaju gumene igračke na oca dok susjed sve to gleda iz prikrajka i žali što još nije zasnovao svoju obitelj. Koja idila.
Par sati kasnije čuje se lavež psa. Susjed pogledava kroz prozor i ima šta za vidjeti. Muškarac bijesan izlazi iz kuće i sjeda u automobil. Žena izlazi u ogrtaču i nerazumno vičući mu daje do znanja da je nepoželjan u kući. Susjed se vraća i prebacuje na utakmicu...


Glave su nam punjene filmovima i serijama gdje su u pravilu muškarci bili ti koji su navodili žene na seks dok su žene bile, eto, stidljive, nedostupne i polu-podatne. Igra riječi i čitanje između redaka znalo je završiti: „Ali dragi večeras mi se ne da, boli me glava (umorna sam).“ - kao često prisutnoj rečenici u duljim vezama i brakovima.
Žene su prikazivane kao bića ispunjena sa ljubavlju koja se manifestira u pogledu, zagrljaju, osmjehu ili jednostavnoj sitnici kao znaku paženje.
Vođenje ljubavi je vrhunac veze i nešto što se ne događa svakodnevno... Koja pogrešna indoktrinacija.

Image Hosted by ImageShack.us



Danas sve više manje liči na sirove strasti – žena postaje dominantnija i ne samo da zahtjeva da je mužjak poseksa nego određuje kad će je poseksat, koliko puta tjedno i koliko će sve to trajati. Neispunjenje minimalnog broja ženskih orgazama donosi sankcije pa vrlo lako dolazi do hladnih večera i prerezanih kablova od interneta. Bogu hvala na wirelessu i 0-24 dostavi. Ipak dugoročno gledajući kvota se mora ispuniti inače slijede drastične mjere koje ugrožavaju život muškarca. Psiho-fizičke prisile gdje muškarac biva zlostavljan sve su češće, a ženski lobi udara toliko nisko da se protiv njega uroti cijela horda nejebicom pogođenih ženskinja.


Vrlo je vjerojatno da iza svega toga stoji ženski terorističko-seksualni pokret koji bez obzira na uvjete želi seks bez uvažavanja argumenata od druge strane. Djeluju poput militantnih ekstremističkih skupina nakon što zarobe taoce – nema pregovaranja već se daje ultimatum. Glavobolja ne smije postojati u muškom riječniku, mi nemamo pravo biti umorni ili ne daj bože nezainteresirani za seks.

Na prvo odbijanje slijedi prodoran pogled i okrenuta leđa u krevetu, dok drugi put žena već ne želi spavati u istoj prostoriji, a cijeli surašnji dan ima izraz lica kao Sedma od Devet iz „Star Treka“. Treće odbijanje je fatalno i ovisi o ženi što je kadra učiniti, a široka je lepeza mogućih tragičnih scenarija i ne preporučujem nikome da se igra s tim osim ako nema plavi telefon pri ruci.


Suvremeni PMS nije ništa drugo doli manjak seksa. Muškarci se sve više žale na pretjeranu seksualnu želju kod njihovih žena te se kriomice sastaju kujući planove i razrađujući taktike učinkovitog izbjegavanja lovca, u ovom slučaju žene.

U užim krugovima muškarci se klanjaju onima koji su morali manje seksat dok su oni sa viškom seksa izvrgnuti ruglu i ismijavani.


Sav taj sekusalno-akumulirani potencijal kod žena došao je na naplatu i ono što se stoljećima zatomljavalo eruptiralo je na štetu svih muškaraca svijeta. Koliko god mi šutjeli o tome „Seks i grad“ je stigao i u našu mahalu.

Slobo / Poskok.info

- 14:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.09.2007.

Osnove ekonomije i dokolice

Još jedan autorski film baj aarsla end slobo prezentiran na ovogodišnjem WHFestu.

Get-a-lajf poizvodnja predstavlja :


***** OSNOVE EKONOMIJE I DOKOLICE *****



Film Osnove ekonomije i dokolice sniman je na dvije lokacije, velikom zagrebačkom sajmištu, čuvenom "Hreliću", te za vrijeme zagrebačke subotnje špice, na Trgu Bana Jelačića i Tkalčevićevoj ulici, popularnoj Tkalči. Kao slučajni sporedni glumac, u filmu se pojavljuje i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.


UPOZORENJE!: Za gledanje filma je preporučena roditeljska pažnja zbog pretjerane upotrebe brutalnih i ekstremnih cajkaških zvukova. Spasimo našu djecu. Hvala.


(i relativno skromna napomena na kraju, snimanje filmova logistički i kadrovski djelomično je potpomagao i portal Poskok;)

Poskok.info

- 23:23 - Komentari (7) - Isprintaj - #